Ready Player One debitantski je naučno-fantastični roman iz 2011. godine autora Ernesta Clinea. Vrhunac popularnosti ovog romana će biti njegova filmska ekranizacija u 2018. godini pod redateljskom palicom nevjerovatnog Stevena Spielberga. Ali zašto je taj roman za kratko vrijeme postao tako popularan?
Godina je 2044. te je ekonomska i socijalna situacija u svijetu jako daleko od savršene ili čak prihvatljive. Ljudi bijeg od svojih problema nalaze u virtuelnoj realnosti, tzv. OASIS-u. On funkcioniše kao svijet bezbrojnih mogućnosti, kao društvena mreža ili kao ogromna MMORPG igra. James Halliday, kreator OASIS-a, u oporuci nagovijesti da će njegovo nasljedstvo dobiti onaj koji pronađe Easter Egg sakriven negdje u simulaciji. U tom pothvatu pratimo mladog Wadea kojem na tom putu ne stoje samo drugi igrači, već i ogromne snage korporacije Innovative Online Industries na čelu s Nolanom Sorrentom.
U potrazi za igubljenim vremenom
Ovaj roman prije svega ogromnu pažnju posvećuje jednom vremenskom periodu – osamdesetim; kao i geekovima koji su odrastali na proizvodima tog doba. James Halliday je jedan od njih, zbog čega se i sama potraga za skrivenim jajetom odlikuje bezbrojnim aluzijama na neke od njegovih omiljenih filmova, igara i pjesama koje su obilježile to doba. Od prvih izdanja Dungeons and Dragons igara, arkadnih igara kao što su Pac-man ili Black Tiger do filmova poput Star Wars, The Goonies, Revenge of the Nerds, WarGames, Monty Python, japanskih anime filmova i mangi – Ready Player One je pravi mali raj za sve geekove.
U svijetu ogromnih tehnoloških dostignuća jasno je da i sredstva zabave doživljuju silovit upgrade. Taj pravac donekle dovodi do toga da se neke basic stvari zaboravljaju i gube u vremenu. Mnogi će reći kako je Ready Player One roman koji veliča pop kulturu osamdesetih i nostalgično nam govori kako je tada bilo bolje, ali on to uopšte ne radi. Ernest Cline s ovim romanom daje jedan iskren i emotivan omaž svim stvarima na kojima su mnoge generacije odrasle, a neke još uvijek odrastaju. Lik Jamesa Hallidaya u romanu niti jednom ne govori da je tada bilo bolje. To su jednostavno stvari za koje je on emotivno vezan i koje je spretno utkao u igru.
Susreti virtuelne vrste
Ispričan u prvom licu (lika Wadea Wattsa) Ready Player One uspijeva blistavo i precizno prenijeti ono što glavni lik percipira sa svoje tačke gledišta. Njegov stil pisanja se ni u čemu ne odlikuje nekom raskošnošću i poetskim jezikom, no to nipošto ne narušava kvalitetu. Sam jezik pripovijedanja je tačan i poprilično krut u opisivanju, ali njegov opseg i količina kompenzuje njegov izraz i vokabular. Upravo zbog toga čak i oni koji se nisu imali prilike susresti s nekim igrama ili filmovima dobijaju potpuni uvid u ono što se dešava, što je potrebno, kako i kada (a opet uspijeva do neke granice ostati spoiler free za one koji eventualno požele pogledati film ili odigrati igricu po završetku čitanja). Međutim, problem u koji autor ulijeće s ovakvim pripovijedanjem jeste da ponekad previše pojednostavljuje stvari za čitatelja, a s druge strane, pak, u nekoliko situacija podliježe klišejima i trivijaliziranim raspletima situacija.
Što se gradnje svijeta tiče, ovdje govorimo o dvije verzije: pojavnoj i virtuelnoj stvarnosti. Upravo je i odrednica žanra usko vezana s okolinom koju srećemo u romanu. U prvoj verziji ne dobijamo tako puno informacija, te se on ne može doživljavati fikcijom ukoliko se sjetimo činjenice da VR polako postaje dijelom naše svakodnevnice, a ekonomski problemi opisani u romanu (siromaštvo, nafta i korporacije), pa to je naša realnost već godinama unazad. Svijet naučne fantastike u načelu bi trebalo da je drugačiji od našeg, ali ne i potpuno, jer autor u njemu ispituje mogućnosti ljudskog postojanja u novim, naučno prihvatljivim, uslovima. E. Cline, prema tome, stvara djelo koje u određenoj mjeri daje komentar i sliku svijetu koji nam stoji na pragu i ulazi u živote; sliku svijeta u kojem sva egzistencija polako biva premještena u virtuelno okruženje, te njene prednosti i svu problematiku što prati takav život. Svijet virtuelne realnosti, s druge strane, čine mnoga idejno i tematski različita okruženja. U njemu je moguće pohađati školu i druge kulturno-obrazovne institucije, ali također otići u svijet Međuzemlja, Azerotha, Narnie itd. Ready Player One je najkraće rečeno jedan intertekstualni nerdgasm. Sve to zajedno daje impresivan oblik i beskrajne mogućnosti autoru za razvoj likova u njemu. Upravo takva konstrukcija narativa, gdje isti može ići u bilo kojem pravcu, tjera čitatelja da halapljivo guta stranicu za stranicom s osmjehom i izrazom oduševljenja na licu.
Ako tražite gdje otići na avanturu…
Ready Player One nije najbolji roman koji ćete pročitati, ali jeste jedan od najzabavnijih i najhrabrijih poduhvata u novijoj književnosti. Nostalgija i želja za avanturom je glavna pokretačka snaga čitavog djela, a samim tim i procesa čitanja. Inovativan je, s dozom originalnosti, s pop-culture triviom u novom ruhu, ali zbog nekih relativno jednostavnih postupaka gubi mogućnost da postane nešto više od samo jako dobre zabave.
Ekranizacija romana je već jedan od najiščekivanijih filmova u 2018. godini, ali kako mnoga autorska prava, kojima su zaštićeni neki likovi u romanu, stoje poput bedema oko određenih franšiza, očigledno je da će Ready Player One doživjeti izvjesne promjene pri prijevodu u drugi medij. No, unatoč tome, ako uspije prikazati atmosferu i emociju poput E. Clinea, onda definitivno možemo reći da nas čeka jedno unikatno gledalačko iskustvo.
Mind of Ádōnis 