Filmovi koji se zasnivaju na prvom kontaktu sa nepoznatim vanzemaljskim bićima su već viđeni nebrojeno mnogo puta (na pamet mi padaju Spilebergov Close Encounters of Third Kind, Cameronov The Abyss ili Zemeckisov Contact i mnogi drugi) koji variraju od jako dobrih, kultnih, do jako loših. Ruku na srce ima nekih koji čine zlatnu sredinu, zbog čega će ili biti zaboravljeni ili će tijekom vremena izrasti u kultne klasične filmove sci-fi žanra. Mišljenja sam da će takav slučaj da bude i sa filmom Arrival. Posljednje ostvarenje francusko-kanadskog režisera Denisa Villeneuvea (poznatog po filmovima Prisoners, Sicario, ali i kao režiser budućih ostvarenja kao što su nastavak popularnog Blade Runnera, te popularne sci-fi sage Dune) je u nevjerovatnoj mjeri podijelilo mišljenja kiritičara i gledatelja. Prije nego sam počeo da pišem ovaj tekst pročitao sam nekoliko kritičkih osvrta, ali i mišljenja gledatelja, i mogu slobodno reći da, iako je film nominovan za Oscara u kategoriji za najbolji film, konsenzus još uvijek nije postignut. Za neke je najdosadniji, bezidejan, jednostavno loš film, dok je za druge najbolji sci-fi film posljednjih godina. Jedno je jasno, ovaj film nije za svakoga: pa tako oni koji su navikli da gledaju megalomanske filmove (tipa Independence day: Resurgence) u ovaj ne trebaju ulaziti sa očekivanjem istih principa, ali će sigurno biti oduševljeni razinom inteligencije koja je proizvela i koju proizvodi Arrival.

            Dvanaest nepoznatih letećih objekata se spustilo na isto toliko različitih lokacija na planeti Zemlji. Da bi otkrili njihove namjere i razloge dolaska, vojne snage širom svijeta uzimaju najbolje lingviste kako bi ostvarili kontakt sa njima. Louise Banks, koju mi pratimo u filmu, je profesorica koju američka vojska šalje na jednu od tih lokacija upravo sa namjerom kako bi pomogla pri komunikaciji sa heptapodima (kako su ih nazvali). Kroz cijeli niz sesija sa nepoznatim vanzemaljskim bićima, Louise i njen parter Ian će pokušati da nauče jezik simbola kojim se oni koriste kako bi doznali jedini odgovor koji zanima vojne i političke snage širom svijeta: zašto su došli i da li će djelovati neprijateljski. Problem je, međutim, što druge svjetske sile sa drugih lokacija ne gaje simpatije prema posjetiocima te planiraju da izvrše oružane napade protiv njih.

            Arrival je, prije svega, baziran na priči „Story of your life“ pisca Teda Chianga koju je za potrebe filmskog medija prilagodio Eric Heisserer (poznat po hororima Lights Out, Final Destination 5, A Nightmare on Elm Street). Međutim, da sama naratološka podloga nije dovoljna uvjerili smo se bezbroj puta, što nas opet dovodi do režisera i njegove ekipe zadužene za kameru i snimanje. U filmu nije sve blještavo od specijalnih efekata, eksplozija i slične aparature; Arrival je urađen na tako specifičan način da sve djeluje apsolutno realistično, ovdje pogotovo mislim na dizajn letjelica od vanzemaljskih posjetilaca i njihova izgleda. Ne susrećemo često filmove sci-fi žanra koji tako realistično uspijevaju prikazati dodir dvaju različitih svjetova i jezika kao što je slučaj sa Arrival.

A kada sam već spomenuo jezik, red je i da kažem nešto i o glavnoj temi filma. Arrival nije ni u kojem slučaju veliki epski film kako smo to navikli da je slučaj sa sci-fi filmovima; on je više usporena naučna drama čiji su glavni cilj propitivanje mračne strane međuljudskih odnosa i komunikacije (a danas relativno i ne postoji svjetla strana tog odnosa). U svijetu globalnih internetskih društvenih mreža diferencija jezika i svjetonazora su doveli do toga da sve na svijetu bolje poznajemo i razumijemo negoli drugog čovjeka, pa koliko god da nam je on blizak ili dalek. Već stoljećima je aktuelno nametanje kulture, jezika i društvenog poretka nekim drugim nacijama i kulturama, bez ikakvog pokušaja da se te druge kulture razumiju i prihvate kao takve. Upravo ovakvim problemima pri komunikaciji među ljudima i nacijama se bavi Denis Villeneuve u filmu Arrival. Dvanaest različitih brodova u sebi krije dvanaest različitih poruka i na nama je da zajedničkim snagama otkrijemo njihovo značenje. Prema tome, heptapodi nisu ovdje nipošto ni turisti, ni naučnici, kako se u jednom trenutku pita Ian, niti su prijetnja za našu sigurnost; doima se da su oni dobročinitelji koji pomažući nama, ne čine dobro samo za svoju korist, već i za našu ličnu.

Pošto su, u trenutku kada pišem ovaj tekst, već poznati svi kandidati za prestižnu nagradu Oscar, reći ću samo da je svaka nominacija apsolutno opravdana, te smatram da mu se smije barem jedan ili dva zlatna kipića. Amy Adams je, mišljenja sam, neopravdano zapostavljena u kategoriji za najbolju glumicu; lik Louise Banks doslovno nosi film na svojim ramenima i premda se snaga ovog filma krije u svim njegovim aspektima, ne smije se zanemariti blistava izvedba ove sjajne glumice.

Arrival je onaj tip filma kakav su svi first-contact filmovi, neki spomenuti na početku teksta, željeli da budu. Problem komunikacije je problem broj jedan prilikom susreta treće vrste, preko čega su pojedini raniji filmovi prelazili ili su to činili nevjerovatno jednostavnim. Arrival je dramatično precizan i blistav film koji predstavlja upravo taj proces upoznavanja sa tuđinskim jezikom.

Kao što sam rekao na početku, Arrival je takav film da će se nekome svidjeti, nekome ne. Unatoč tome, mislim da je ovo, ako ne najkvalitetniji, onda jedan od najkvalitetnijih first-contact scif-fi filmova, te će se sasvim opravdano pronaći na svim budućim listama klasičnih filmova ovog žanra. Definitivno filmsko ostvarenje vrijedno gledanja i onima koji ga još nisu pogledali toplo preporučujem.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s