Južnokorejski se režiser Hong-jin Na, poznat po svojim ranijim filmovima The Chaser i The Yellow Sea, nakon dugih šest godina vraća na filmska platna i to sa misterioznim horor trilerom The Wailing/Goksung. Zaradivši oko 51 milion u kinima širom svijeta – što je sasvim solidna zarada za filmsku industriju koja je još uvijek poprilično sakrivena od ostatka svijeta, ali koja počinje da se snažno etablira u svijetu filma – dokaz je da se radi o vrhunskoj kvaliteti, kako filma tako i režisera. Zanimljiva je i činjenica da Na pravi malu promjenu pri odabiru žanra u kojem će raditi,  odnosno, on će žanrove koji su ga uvrstili među vrhunske režisere današnjice (triler, krimić, misterija) maestralno pomiješati sa žanrovima kao što su horor ili fantazija.

The Wailing je svojevrsna hibridna tvorevina u kojoj se glavna priča odmotava u obliku detektivskog filma punog misterije sa elementima horora, pa tako pri rješavanju slučaja zajedno sa protagonistom nailazimo na čitav spektar nadnaravnih bića (od živih mrtvaca, demona, duhova). Ono što omogućuje režiseru takvo ispreplitanje žanrova jeste savršeno napisan i uređen scenarij. Mjesto radnje filma je zabačeno selo Goksung u Južnoj Koreji u kojem nepoznata zaraza svoje žrtve tjera na brutalna ubistva i samoubistva. Lokalni policajac Jong-Goo, koji pomalo i kukavički ulazi u istragu, radi na tome da pronađe uzrok te zaraze i ubistava. Kako istraga odmiče svi tragovi vode prema misterioznom Japancu, ali nedugo zatim Jong-Goo otkriva da se zapravo iza svega toga kriju neke nadnaravne sile protiv kojih je nemoguće se boriti. Scenarij je bogat nevjerovatnim i konstantnim preokretima, što će u određenim momentima dovoditi i do potpune konfuzije da ćemo se morati zapitati ko je ovdje dobar, a ko zao. A upravo ovi konstantni preokreti omogućavaju produžetak agonije i nemoći tokom čitavog trajanja filma.

Hong-jin Na je, međutim, ovaj film ukrasio velikim brojem alegorija i skrivenih značenje. Iako je film, kako sam režiser ističe, prvenstveno rađen prema tradicionalnom južnokorejskom kulturnom i vjerskom naslijeđu i svjetonazoru, on između ostalog  tiho provlači, problematizira i propituje teme kao što su rasizam, religija, historija, ali i novi društveni svjetonazor u kojem novac važi kao mjerilo svih vrijednosti.

Gluma je u ovom filmu za svaku pohvalu. Premda reakcije policajaca katkada djeluju dječijim, naivnim i kukavičkim, opravdava ih upravo mentalitet okruženja i stručnost, koja bi se očigledno razlikovala da je film smješten u velikom gradu. Do-won Kwak je perfektan u ulozi protagoniste, a pored njega je svoj posao besprijekorno odradila i djevojčica Hwan-hee Kim. U filmu, uostalom, nemamo veliki broj karaktera, zbog čega je neophodno spomenuti da su svi glumci svoje uloge izveli na zavidnom nivou.

The Wailing, sve u svemu, donosi malo osvježenja među filmove horor žanra, pogotovo jer se noviji filmovi u potpunosti oslanjaju na šok efekte izvedene muzikom i pokretima kamere, dok se narativni aspekt filma zanemaruje. Hong-jin Na šokira svakim aspektom filma, od priče, kamere, muzike, glume, pa sve do same scenografije; ni u jednom trenutku ne dominira samo jedan element, on ih ravnomjerno smjenjuje i ponovo uspostavlja čime, potpomognut stalnim preokretima, održava atmosferu neizvjesnom i napetom, zbog čega tokom čitavog trajanja filma od 2 sata i 35 minuta, nećemo osjetiti dosadu i natjerat će nas da film praktično pregledamo u jednom dahu.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s