ANTIHEROJI – KO SU ONI I ZAŠTO IH VOLIMO

         Antiheroj nije nikakva negativna kategorija. Definicija antiheroja po Merriam-Webster rječniku glasi ovako: „U umjetnosti, antiheroj ili antiheroina je generalno protagonist čiji karakter se barem po nekim osobinama razlikuje od profila arhetipskog heroja, i na neki način istom može da posluži I kao antiteza. Značenje riječi je dovoljno široko da može da podrazumijeva i antagoniste, koji, za razliku od arhetipskih negativaca, često pokazuju osjećanja ili kvalitete vrijedne divljenja”. Heroj pokušava da promijeni svijet, djeluje naspram date stvarnosti; dok antiheroj postupa suprotno od toga, on ne pokušava (možda je bolje reći ne usuđuje se) da mijenja bilo šta od ponuđenog mu svijeta. Antiheroj je onaj koji doživlja debakl u moralnom pogledu, iako kao i tipični heroj posjeduje pojedine pozitivne karakterne osobine kao što su duševna snaga ili intelektualna obilježja. Ali, premda njegove akcije katkada djeluju nesuvislo i pojedine postupke bismo bez dvojbe osudili, prilikom čitanja ili gledanja, nešto u njegovoj prirodi mijenja, reći ćemo iz temelja, naše moralne stavove, pa te postupke posmatramo drugačije. Dobijamo osjećaj kao da iz njega izbija neka nevidljiva privlačna sila pred kojom naša cjelokupna etika pada na koljena.

        Posljednjih godina svjedoci smo velikog broja blockbustera gdje glavne protagoniste čine heroji (Ironman, Avengers, Captain America, Man of Steel, Batman itd.). Ali unatoč tome, mali ekrani su mjesto gdje antiheroji prevladavaju; iako, kako mi se čini, i na filmskom platnu kucaju na velika vrata (Deadpool, Suicide Squad). Najpoznatije face sa malih ekrana koji mi trenutno padaju na pamet su npr. mafijaški bos (Toni Soprano),  glava jedne jako lude porodice, anksiozni i depresivni karakter, koji ujedno uz svoje morbidne posjeduje i šarmantne i karizmatične osobine; dalje, profesor hemije koji se, nakon što saznaje da boluje od raka pluća, zarad bolje budućnosti svoje porodice okreće proizvodnji metha; i koji se čak i kada mu porodica okrene leđa ne odriče svog cilja. Postoji još mnogo primjera klasičnog antiheroja na malim ekranima pored dva koja sam naveo, od Dr. Housea, Dextera do Cartmana ili Tyrion Lannistera. Glavna suštinska osobina antiheroja jeste u njegovoj moralnoj pasivnosti. On može da reaguje i njegova reakcija bi posjedovala, sama po sebi, određene pozitivne ljudske atribute; ali ona suštinska pasivnost  odražava se u samom smjeru i obimu njegove akcije. Antiheroj, kao što prva rečenica kaže, nije nikakva negativna kategorija. Možda se on predstavlja kao individua čija je osnovna osobina moralna inertnost, to je svima jasno, ali  na osnovu navedenih primjera (ili u krajnjem slučaju Deadpoola) možemo zaključiti da je takav tip osobe izrazito ljudski. Njemu odgovara veliki broj ljudi. Onaj nedostatak herojskih osobina, što možemo vidjeti (opet) kod Deadpoola, tj. njegov smisao za akciju koji će da prevaziđe okolnosti pojavne stvarnosti i uzdigne se iznad ličnih motiva i interesa, nipošto antiheroju kao takvom ne oduzima osobine ljudskog bića. Jedan od boljih primjera takvog tipa antiheroja bi bio Punisher; karakter kojem ubijaju cijelu porodicu što biva razlogom njegovog krvoločnog pohoda.

         Ovaj tekst ne predstavlja nikakvu odbranu antiheroja, nego više govor o jednoj nevjerovatnoj veličini odsutnog heroja koja nadmašuje našu pojavnu stvarnost. Za svakog od navedenih antiheroja, autor ili kreator, daje neko moralno opravdanje za njegovo djelanje; iako on sam nije unutar granica tih moralnih vrijednost; ili ih u krajnjem slučaju predstavlja kao žrtve gdje se nemoralnost zločina iskupljuje nemoralnošću žrtve. U mnogo čemu Ironman ili Batman mogu da predstavljaju oličenje antiheroja, ali upravo zbog činjenice da oni ostaju u zoni moralnih vrijednosti, oni postaju herojima.

         Odgovor zašto ih toliko volimo jeste u tome što su antiheroji ono što je najbliže ljudskom biću. Oni nisu nikakve sakralne figure, njihova transcedencija se ogleda na razini ljudskih vrijednosti. Unatoč svojim moćima i sposobnostima oni uspijevaju da padnu na određenim moralnim preprekama zarad svojih ličnih potreba. Cilj opravdava sredstvo bi bila dobra uzrečica za njih; plus karizmatične karakterne crte i mi bivamo hipnotisani njihovim mračnim humorom i sociopatskim tendencijama.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s